Drugi svezak Ramajane produbljuje iskustvo izgnanstva i prikazuje njegovu moralnu i emocionalnu cijenu. Ráma, Sítá i Lakshmäa zive u Sumi medu pustinjacima, gdje se vrlina iskuSava svakodnevnim odricanjem, a prijetnja nasilja sve je prisutnija. Pripovijest se usredotocuje na vjernost, ljubav i strpljivo podnoSenje patnje.
Posebno mjesto zauzima lik Bharata, ciji se unutarnji sukob razvija paralelno s Ráminim. Njegovo odbijanje prijestolja i prihvacanje skromnoga zivota predstavlja jednu od najsnaznijih etickih poruka epa - vlast bez pravde nema vrijednosti, a istina se ne moze nametnuti silom.
Kako se radnja priblizava kraju, pojavljuje se Ráväa, a dotad tihi svijet Sume postupno se pretvara u pozornicu nadolazece katastrofe. Ep prelazi iz kontemplacije u prijetnju rata, najavljujuci da ce se pitanje pravednosti uskoro morati rijeSiti oruzjem.